Олег Валецкий (prom1) wrote,
Олег Валецкий
prom1

Дневник Ратка Младичa

В международном трибунале в Гааге как доказательства против бывшего начальника госбезопасности-ДБ Сербии Йовицы Станишича и его заместителя Френки Симатовича может быть использован дневник генерала Ратка Младича найденный спецслужбами Сербии в доме его супруги в прошлом году.В дневнике описанно как перебрасывались из Сербии отряды "Шкорпионы" и "СДГ" Желько Ражнатовича-"Аркана" по указанию ДБ Сербии в 1995 году.В дневнике также подробно описан конфликт генерала Ратка Младича с Радованом Караджичем в 1995 году в ходе падения Боснийской Краины,что впрочем тогда было и на страницах прессы("Karadžić uzvraća udarac, istina o Ratku Mladiću" - "Svet", 01.09.1995,"Lov na generala Mladića" - "Intervju", 02.02.1996).В данном случае однако описываются поступавшие сведения от начальника военной безопасноти ВРС генерала Здравко Толимира об угрозах в адрес Ратка Младича как и об аферах окружение Караджича.Описывается также то что в самом штабе ВРС как и в командовании 2го корпуса ВРС принимались решения мимо знания генерала Ратка Младича.
Под катом статья из журнала "Слободна Босна" за 16 июля 2009 года http://www.slobodna-bosna.ba

Ratno-poratni dnevnici Ratka Mladića
MLADIĆEVI DNEVNICI ZA DOKAZIVANJE ODGOVORNOSTI BEOGRADA
"Slobodna Bosna" došla je u posjed do sada neobjavljenih dnevničkih zabilješki RATKA MLADIĆA, komandanta Vojske RS-a, najtraženijeg haškog bjegunca, koji su prije nekoliko mjeseci zaplijenjeni u njegovoj beogradskoj kući i ubrzo nakon toga proslijeđeni Tužilaštvu Tribunala u Haagu; Mladićevi dnevnici, "radne beleške", ilustrativno svjedoče o odnosima između vojnih i civilnih vlasti na Palama, ali i o aktivnoj ulozi srbijanskog državnog, vojnog i policijskog aparata u svim ključnim događajima u Republici Srpskoj
Tajni ratni dnevnik Ratka Mladića haškom Tužilaštvu predao je Akcioni tim srbijanske vlade u proljeće ove godine. Dnevnik je zaplijenjen prilikom pretresa stana Mladićeve supruge Bosiljke 4. decembra 2008. godine. Beogradski list Blic u dva navrata je objavljivao dijelove ovog dnevnika koji su izazvali nevjerovatnu medijsku pažnju.
Nakon što je Beograd predao Haagu ove dnevničke zapise, glavni haški tužitelj Serge Brammertz izvijestio je Vijeće sigurnosti UN-a da je u ruke dobio ratni i poslijeratni dnevnik jednog od najtraženijih bjegunaca Ratka Mladića.
Dnevnik se sastoji od više bilježnica ispisanih rukom ćiriličnim slovima.
DOKAZI PROTIV SRBIJANSKOG DB-a
Vojni vođa bosanskih Srba u njima je detaljno opisivao sastanke sa šefom srbijanskog SDB-a Jovicom Stanišićem, brojnim generalima Vojske Republike Srpske, poslovnim ljudima koji su finansijski pomagali VRS, ali i visokim dužnosnicima Miloševićeve vlade.
Tužiteljstvo Haškog tribunala Mladićev je dnevnik dobilo početkom marta i od Sudskog vijeća odmah zatražilo da se on naknadno uvrsti kao dokaz u postupku protiv bivšeg šefa Miloševićeve tajne policije Jovice Stanišića i njegovog pomoćnika Franka Simatovića.
Naime, bilješke, kako se tvrdi, povezuju Stanišića s paravojnim formacijama - Arkanovom Srpskom dobrovoljačkom gardom i Škorpionima, te dokazuju da je bivši načelnik Državne bezbjednosti Srbije koordinirao zločine u istočnoj Slavoniji.
Naš list došao je u posjed do sada neobjavljenih dijelova tajnih ratnih bilježaka najtraženijeg haškog bjegunca, u kojima se vidi kako su najbliži Mladićevi saradnici iz Vojske RS-a svakodnevno izvještavali Mladića o zavjeri koju je protiv njega kovao predsjednik RS-a Radovan Karadžić.
Na sastanku užeg djela Generalštaba Vojske RS-a 3. marta 1995. godine general Đorđe Đukić izvijestio je Mladića o svojoj posjeti Srbiji čiji je cilj bilo obezbjeđivanje pomoći Vojsi RS u novcu, gorivu i municiji.
Đukić ističe da će Glavnom Štabu Vojske RS-a Vlada (ne piše koja vlada) dati 1,5 miliona DM za nabavku goriva i municije. Takođe kaže da je izvjesni Grbić poklonio 200 tona nafte Vojsci RS-a.
, zabilježio je Mladić Đukićevo referisanje.
Podsjetimo, general Đukić bio je jedan od najbližih Mladićevih saradnika, uhapšen je 1996. godine i isporučen Haškom tribunalu, a da protiv njega nije bila podignuta optužnica. Kada je u Scheveningenu utvrđeno da je Đukić obolio od karcinoma, pušten je kući, a mjesec dana kasnije je preminuo.
ODANOST ZDRAVKA TOLIMIRA
Dva dana kasnije, 5. marta 1995. godine, Mladić je na Jahorini imao sastanak sa generalom Rupertom Smithom, komandantom UNPROFOR-a.
General Smith je rekao: .
Mladić bilježi pitanja koja je tom prilikom postavio generalu Smithu.

Na kraju je Mladić zapisao da je s ovog sastanka zapisnik napravio Tošo, kako je od milja zvao Zdravka Tolimira, načelnika Generaštaba Vojske RS-a za obavještajno-sigurnosne poslove, također optuženog i prebačenog u Haag.
Dvadeset šestog januara 1995. godine Mladić je zapisao sadržaj sastanka s pukovnikom Milanom Rundićem. Ovaj pukovnik ubjeđuje Mladića da se u Bileći otvori tvornica za proizvodnju municije.
"U Bileći se može osposobiti fabrika za proizvodnju municije. Ima mogućnosti za kovanje košuljica za mine od 60 milimetara. Potrebno je oko 30.000 DM da se osposobi mašina za kovanje iz Ravnog kojoj su uništeno dva plus četiri dela. Ako bi ovu mašinu osposobili, prebacili bi je iz Industrije alata u Trebinju u Bileću i onda bi proizvodili ovu vrstu municije.Zastava Impeks radi na nabavci dijelova. Aluminijski kombinat traži da mu isporučimo glinicu, a oni će nama platiti popravku mašine", kazao je tom prilikom pukovnik Rundić.
Početkom avgusta 1995. godine Mladić bilježi da je neophodno okrenuti se narodu i rešavanju gorućih problema, a "ne baviti se sobom po diktatu šaptača i stranih doušnika koji seju razdor i troše nam energiju". Takođe Mladić piše da je neophodno "obezbediti podršku Srbije, Crne Gore, pravoslavnih i prijateljskih zemalja". Na kraju bilježi dva kontakt telefona osobe koju Mladić naziva Mane (radi se o generalu Manojlu Milovanoviću, op.a).
Dva dana kasnije, 3. avgusta 1995. godine, održan je sastanak užeg dijela Generalštaba Vojske Republike Srpske. Na sastanku su, kako navodi Mladić, bili prisutni - izvjesni N.Š., Milan Gvero, Zdravko Tolimir, general majori Živomir Ninković, Radivoje Tomanić, Savo Sokanović i Mladić.
Prva tačka dnevnog reda bilo je razmatranje otvorenog pisma tadašnjeg predsednika Srbije Slobodana Miloševića koje je uputio vojnom rukovodstvu Republike Srpske.
Mladić je zapisao: "Razmatrane su verzije odgovora na pismo koje su pripremili generali Gvero i Tolimir. Zaključak: U toku dana ću proučiti obe i uzeti primedbe učesnika sastanka na iste i pripremiti novu verziju koju ćemo večeras na zajedničkom sastanku užeg dela GŠ VRS".
Druga tačka sadrži referisanje izvjesnog NŠ koji je Ratku Mladiću prenio stav Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika koji smatraju da Mladić sprovodi samovolju i da ga zbog toga moraju smijeniti. Mladić je međutim smrtno uplašen da neće biti smijenjen već likvidiran.
"U 10.30. došli su Karadžić, Krajišnik, general Subotić, Kijac i Krnjajić. Prvi je počeo Krajišnik sa time da li bi bilo dobro ove izbeglice smestiti u Srebrenicu i Žepu i pitao je mene, da sam izbeglica bil išao tamo. Pitao je šta bi trebalo uraditi sa izbjeglicama te rekao da će formirati državni komitet za izbeglice na čelu sa Rajkom Kasagićem.
PLANIRALI SU ME UBITI NAKON PADA KRAJINE
Posle je Karadžić tražio da izađu svi, a da ostanem ja, Karadžić i Krajišnik, i bili smo u stojećem stavu. Na Vas su napadali (obraća se Mladiću op.a) da ispoljavate samovolju. Ja sam mu rekao da je greška što je poslao meni lično naređenje obilazeći Vas i Generalštab. Pitao me je da li znam za pismo Slobodana Miloševića, rekao sam da ne znam, a on je dodao da ste vi prihvatili PRT i zato vam se Slobodan Milošević obraća direktno.
Onda mi je rekao da mnoge stvari ne znam i postavio pitanje koje me je skoro oborilo s nogu, a pitao me je (Karadžić op.a) - "znaš li ti zašto nije zauzet Bihać u decembru 1994. godine." Rekao sam da ne znam . Pitao je ko je naredio da počne ofanziva Hrvata iz Livanjskog polja i dodao je da je počela iz Glavnog štaba VRS i dodao je da je to naredio Pero Salapura koji je rekao: "Hoću da zemlja gori". Salapuri je naredio jedan čovek iz Glavnog Štaba, a njemu je to naredio jedan čovek iz GŠ, nije imenovao čoveka", zapisivao je Mladić u svoju bilježnicu riječi izvjesnog N.Š.
"Posle je prešao na to da se izbeglice puste do Modriče, a dalje ne. Tražio je da se odobri izvoz roba iz Drvara i šire.Tada je zvao Kalinić i napao je mene da sam na Oštrelju zaustavio konvoj lekara bez granica, da ne uđu u Drvar. To je bilo sve. Trajalo je oko trideset minuta i pozdravili smo se na stepeništu. Tražio je da izađem dole, a ja sam rekao da su dole novinari, a ja nisam pogodan za snimanje. Krajišnik je rekao - "biće Skupština RS koja će razrešiti neke stvari", završio je svoje izlaganje N.Š.
Zatim je Mladiću referisao general major Radivoje Tomanić:
"Kod mene su bili Karadžić, Krajišnik i Subotić. Pitali su me hoće li se zaustaviti ofanziva. Rekao sam da može ako imamo gorivo i municiju. Krajišnik je pitao je li Peti korpus jak. Pita kako se švercuje municija, ide li šta zemljom. Pitao me kada će pasti Peti korpus, a ja sam mu rekao kada nestane majora. On je rekao da nije isto brašno i municija. Pitao me da li se moglo Grahovo i Glamoč odbraniti da su došle jedinice iz dubine. Posle su govorili o Skupštini RS koja će biti krajem nedelje. Teško je bilo", zaključio je general Tomanić.
Zatim je Mladić u svoj dnevnik napisao da ne vjeruje u potpunosti generalu Tomaniću i sumnja da će ga zamijeniti general Manojlo Milovanović. .
Zatim je u svoju ratnu bilježnicu Mladić unio mišljenje Zdravka Tolimira, inače u ratu njegove desne ruke za bezbjednost i sigurnost. Tolimir je dugo pružao logističku podršku odbjeglom generalu. Tolimir, prvi Mladićev obavještajac, tvrdio je da se sprema Mladićeva likvidacija.

KRAJIŠNIK: "ILI RADOVAN, ILI RATKO!"
Zatim se prisutnima obratio general Milan Gvero, inače u ratu pomoćnik komandanta VRS, koji je tražio jedinstvo među vojnim rukovodstvom i ustvrdio da Karadžićev pritisak na vojni vrh Republike Srpske predstavlja genocid nad srpskim narodom.
.
, umiješao se general Ninković, .
"Moramo imati varijantu. Oni mogu ili imaju neke na nižim nivoima. Pejčić mora da se skloni>, kazao je Ninković.
Patriotski šverc
KARADŽIĆEV I KRAJIŠNIKOV BRAT OBOGATILI SU SE NA ŠVERCU NAFTE
Pukovnik Vukašin Lala, pomoćnik direktora Vazduhoplovnog zavoda Orao iz Bijeljine, 2. februara 1995. godine Mladiću je otkrio kako su političari iz Republike Srpske, ali i biznismeni iz Srbije, umiješani u milionske krađe i šverc!
Lala otkriva i kako je u januaru 1994. godine u Republiku Srpsku uvezena veća količina goriva, od koje je Vojska RS trebalo besplatno da dobije dio za svoje potrebe. Međutim, u ovaj posao su se umiješali brat Radovana Karadžića Luka Karadžić i brat Momčila Krajišnika Mirko Krajišnik.

"Uz pomoć generala Đorđa Đukića uvezeno je 1.260 tona D2 (dizel). Dogovoreno je da se kao poklon VRS ustupi 200 tona. Ali, brat Krajišnika, brat Karadžića, Jovan Tintor, vozač Tintora i šef DB-a iz Trebinja uzimaju 150 tona, prodaju i dijele novac, a 50 tona od obećanih 200 daju VRS", piše Mladić.
Mirko Krajišnik je i u maju 1993. godine u Bugarskoj kupio veliku količinu goriva, a zatim je u Srbiji prodao po znatno većoj cijeni. "Kupljeno je 1.600 tona D2 (dizel) i 1.200 tona MB (motorni benzin), koje su Krajišnik i Protić uvezli u Srbiju, prodali, pri čemu su oprali novac! Zarađeni novac Krajišnik, Protić i Perović prebacili su u Ženevu", piše Mladić.

Tags: Босния и Герцеговина, Военные преступления, Война в Боснии и Герцеговине, Республика Сербская, Сербия, спецслужбы
Subscribe
  • Post a new comment

    Error

    Comments allowed for friends only

    Anonymous comments are disabled in this journal

    default userpic

    Your reply will be screened

    Your IP address will be recorded 

  • 12 comments