Олег Валецкий (prom1) wrote,
Олег Валецкий
prom1

НИРС-Босански Брод

Согласно ревизорской проверки компании "E revizor" в 2009 году долги компании НИРС-Босански Брод,купленой российской компанией Зарубежнефть,составляют 373 миллиона марок(185 миллионов евро) по сравнению с 225 миллионами марок(110 миллионов евро) на момент покупки данной компании российской компанией Зарубежнефть в 2007 году
Статья из журнала "Слободна Босна" http://www.slobodna-bosna.ba под катом
BRODSKA RAFINERIJA NA KOLJENIMA
Prodaja stala, dugovi rastu
BRODSKA RAFINERIJA U MINUSU OD 370 MILIONA MARAKA
Revizorski izvještaj o poslovanju Rafinerije nafte Bosanski Brod otkrio je zapanjujuće gomilanje dugova otkako su kompaniju preuzeli Rusi; „Slobodna Bosna“ otkriva do sada nepoznate detalje o uslovima privatizacije Brodske rafinerije i skrivene aktere koji su posredovali u ovoj srpsko-ruskoj transakciji
Najveća poslijeratna privatizacija u BiH, projekat koji je na noge trebao dići opustošenu privredu RS-a, osnova stvaranja mita o „boljem bh. entitetu“ koji nemilice pothranjuje premijer Milorad Dodik, savršen primjer saradnje RS-a i svemoćne Rusije, države prijatelja Srba i svega što je srpsko, nada u bolje sutra i šta sve ne, dakle naftni sektor Republike Srpske, sve više pokazuje svoju drugu stranu, koja je puno manje blistava.
Izvještaj nezavisnog revizora iz privatne revizorske kuće E revizor, koji je naručila Rafinerija nafte u Brodu, pokazao je da je trenutni dug ovog preduzeća veći nego što je bio prije privatizacije.
„Braća Rusi“, koji su navodno kupili pomenuto preduzeće 5. februara 2007. godine, zadužili su ga za nevjerovatnih 373 miliona maraka!
Koliki je to dug najbolje ilustruje podatak da brodska rafinerija nije bila toliko dužna, ni osakaćena ni poslije rata, pa ni do privatizacije jer je dug, koji je tako nesebično preuzela Vlada RS-a sa premijerom Dodikom na čelu, bio manji od 225 miliona maraka.
Štaviše, revizor je u dijelu izvještaja zaključio da preduzeće nije ni solventno, odnosno da ne može proglasiti ni pošteni stečaj, jer procijenjena imovina od 170 miliona maraka nije dovoljna da se namire dugovanja firme i ispune obaveze prema radnicima.
Ova revizija bila je nezaobilazna za brodsku rafineriju, koja kao direktan učesnik na berzi obavezno podliježe reviziji.
Iako su za to bili plaćeni, revizori po prvi put nisu „izrazili mišnjenje“ o stanju o preduzeću, što je presedan u ovoj praksi.
RUSKO SKUPLJE OD MAĐARSKOG
Ni uz sve moguće povlastice koje su dobili, vlasnici brodske rafinerije očigledno nisu htjeli ili nisu mogli da ovo preduzeće, jedino u BiH koje se bavi preradom nafte, postane konkurentno na tržištu.
Prvi udarac lošeg poslovanja pretrpjeli su čelnici Optima grupe, preduzeća koje je ruski kupac Njeftegazinkor formirao za distribuciju nafte iz Broda, prerađevinama iz Rafinerije ulja u Modriči, te lancem benzinskih pumpi iz sistema Petrol.
Iako su prije nepune dvije sedmice isposlovali kupovinu benzinskih pumpi Zovko od preduzetnika Ivice Zovka, ni to čelnicima „Optime“ nije bilo dovoljno da se spasu od ruskog pogroma.
Prvo je smijenjen generalni direktor Igor Ratkijevič, a na njegovo mjesto bit će postavljen Jurij Nikolajevič Bjelov, saznaje „Slobodna Bosna“ u „Optimi“. Ostalo je upitno, ko će, a ne kada, zauzeti mjesto generalnog direktora Rafinerije nafte u Brodu Aleksandra Litvinjenka, jer se i njemu sprema smjena.
Glavni uzrok lošeg poslovanja “Optima grupe“ leži u činjenici da federalno tržište ne želi njihove proizvode.
Kako navode federalni distributeri nafte, glavni razlog bojkota je u cijeni. Mađarsko i hrvatsko gorivo i sa uvozom je jeftinije nego rusko iz Bosanskog Broda!
Doduše, ekonomski analitičar iz Banja Luke i direktor Ekonomskog instituta Duško Jakšić izvalio je za banjalučke dnevne novine da nije neočekivano da prodaja u Federaciji BiH ide lošije nego u RS-u „pri čemu ne treba smetnuti sa uma ni političku dimenziju, odnosno politički diktiran otpor prema svim ruskim (čitaj- srpskim) proizvodima“.
Da li je Jakšić s uma smetnuo cijene koje diktira brodska rafinerija, a prema kojima je gorivo u RS-u skuplje nego u Federaciji BiH, ostaje da se nagađa.
U međuvremenu, Vukašin Vojinović, predsjednik Udruženja naftaša iz RS-a, poručuje da građane ovog „boljeg bh. entiteta“ očekuju nove cijene. Više, naravno. Patriotski i bratski od Rusa, nema šta.
POVLASTICA DO POVLASTICE
A šta su kupci dobili u zamjenu za kupovinu naftnog sektora RS-a, ekskluzivno otkriva „Slobodna Bosna“ koja je jedina došla do kupoprodajnog ugovora.
Paket akcija u sva tri preduzeća ugovorom je prodat za 110 miliona i 410 hiljada evra, a kupac se obavezao da će zadržati djelatnost u periodu rekonstrukcije koji traje 42 mjeseca.
Danom potpisivanja ugovora Vlada RS-a preuzima sve dugove preduzeća veće od 72, 5 miliona eura, te sve ishode mogućih sudskih parnica koje se u tom periodu vode. Izvršna vlast RS-a ostavlja kupcu grejs period od četiri godine da plati dugovanja prodatih preduzeća Vladi RS na ime neizmirenih poreza, koji u tom momentu iznose 130 miliona maraka.
Pred potpisivanje ugovora, NS RS je na posebnoj, zatvorenoj sjednici otpisala je 70% komunalnih obaveza Rafineriji nafte Opštini Brod.
Tada je donijela i zaključak o utvrđivanju odgovornosti osoba koje su naftni sektor RS-a doveli u višemilionske dugove, te precizirala da Vlada RS naknadne, skrivene obaveze može isplatiti iz drugih sredstava.
U ugovoru se navodi da će „prodavac hitno namiriti kupcu bilo koje iznose koji će oni biti prisiljeni da plate bilo kojem od povjerilaca od strane prodavca obaveza, a koji se odnose na regulisanje dugova koji prelaze sumu od 27,550 miliona maraka“.
Nadalje, „prodavac se obavezuje da će pogasiti ili regulisati na bilo koji način kompletna dugovanja preduzeća u iznosu koji prelaze 72,55 miliona eura u roku od tri mjeseca od datuma stupanja na snagu ovog ugovora“.
Kupcu je omogućeno odgođeno plaćanje obaveza preduzeća vezanih za poreze i doprinose i izdvajanja za budžet do 2011. godine. Nadalje, kupac će svoja dugovanja platiti u narednih pet godina, počev od 2011. godine u jednakim mjesečnim ratama.
„Svi dugovi koji su nastali do prodaje preduzeća, kao rezultat sporova, pretenzija, realizacije ugovora o otuđenju imovine i gubitaka imovinskih prava kod preduzeća kao rezultat poslovanja do datuma prijenosa, nezavisno od datuma nastanka potraživanja ili otuđenja, biće plaćeno od strane prodavca na zahtjev kupca“. Zauzvrat, Vlada RS-a nije tražila ništa.
PETOKOLONAŠI U VLADINIM REDOVIMA
I dok su se svi ekonomski stručnjaci, izuzev Jakšića, zgražavali detaljima ugovora koju su na kašičicu izlazili u javnost, Vlada RS-a je, otplaćujući dugove i legalno otimajući od budžetskih korisnika, prikupljala poene pričajući o „uspješnoj privatizaciji“.
Naravno, glas onih koji su mislili drugačije utihnuo je u RS-u.
Najniže vrste uvreda redale su se jedna za drugom, a premijer „boljeg bh. entiteta“ grlato se derao na manjinu, sve sa homofobnim, ksenofobnim i profašističkim izjavama, skrivajući ugovor daleko od javnosti.
Borisa Divjaka, tadašnjeg direktora Transparency Internationala BiH (TI BiH) koji se odvažio da zatraži ugovor frojdovski je nazvao pogrdnim izrazom za homoseksualce, Svetlanu Cenić stavio na „crnu listu“ režimskih medija, koji su je odmah proglasili „engleskim špijunom“ i počeo neviđenu medijsku hajku, na kojoj se našao i prvi zamjenik visokog predstavnika Raffi Gregorian koji je iz Sarajeva dolazio u Banja Luku s namjerom da gasi vatru. Zauzvrat, dobio je krivičnu prijavu.
KOGA JE ODLIKOVAO DODIK
I dok su Rusi polagano obnavljali rafineriju, mimo svih ugovorenih rokova, u „boljem bh. entitetu“ dijelilo se ordenje. Ostalo je zabilježeno da je osim Dodiku i Nebojši Radmanoviću, predsjednik Rajko Kuzmanović, koji je svojevremeno rekao da se „RS kao bolji bh. entitet nalazi u eri prosvetiteljstva, ekonomske i političke renesanse“, dodijelio i četiri ordena za Ruse – investitore u naftni sektor RS-a.
Naravno, dobitnici su predstavnici „Njeftegazinkora“, preduzeća koje je kupilo rafineriju, ali o njemu se na internetu ne mogu pronaći nikakvi podaci, pa čak ni na sajtu Zarubežnjefta, koje je osnovalo manje bh. preduzeće.
Na koji način su odlikovani vodili preduzeće najbolje govori podatak da su se zadužili se sa 217 miliona maraka koje su im bile neophodne za obnovu postrojenja, a za dvije godine rada uspjeli su da zarade 12 tužbi.
Ipak, među odlikovanim je i jedan Srbijanac.
Orden zastave RS-a sa zlatnim vijencem dobio je i Duško Perović, direktor predstavništva ACC International Moskva za, navedeno je u saopštenju iz Kuzmanovićevog kabineta, „poseban doprinos u razvoju privrednih odnosa između Ruske Federacije i RS-a, i za rezultate i dostignuća od šireg značaja i razmjera u afirmaciji RS-a“.
Ovaj samozatajni srbijanski biznismen godinama se bavi poslovima sa naftom, a prema informacija „SB“ živi i radi u Moskvi gdje je i oženjen ruskom voditeljkom. Čije interese on štiti da se naslutiti ne iz njegove, već iz biografije njegovog brata Vlade Perovića, menadžera beogradskih pjevaljki.
Ako je vjerovati dnevniku koji je vodio bivši načelnik Generalštaba VRS-a i sadašnji haški bjegunac Ratko Mladić, porodica Perović imala je jake veze sa paljanskim kriminalnim lobijem koji su vodili predstavnici porodica Karadžić i Krajišnik - braća Radovana i Momčila, Luka i Mirko.
„Momčilo Krajišnik i njegov brat Mirko prebacili su 2,5 milijuna dolara u banku Ergos Atina. Otvoren je račun na ime Krajišnik - Konstantinopolis, a u prebacivanju novca sudjelovali su Vlada Perović, vlasnik kafića 'Krokodil' na Dedinju, Mirko Krajišnik i doktor M. Prokić sa suprugom“, navodi se u Mladićevom dnevniku.
LEGALIZACIJA RATNE PLJAČKE?
Mladić piše da je Krajišnik osigurao logističku pomoć za tu transakciju, s kojom je bio upoznat i Branko Ostojić. Novac je po Krajišnikovu nalogu iz Grčke prebačen u Bugarsku, a potom je njime plaćeno gorivo koje je prodano u Srbiji!
„Kupljeno je 1.600 tona D2 (dizel) i 1.200 tona MB (motorni benzin), koje su Krajišnik i Protić uvezli u Srbiju, prodali, pri čemu su oprali novac! Zarađeni novac Krajišnik, Protić i Perović, uz pomoć Ostojića, prebacuju u Ženevu“, piše Mladić kojeg je svojevremeno Karadžić smijenio sa dužnosti, navodno zbog interne istrage koju je na svoju ruku sprovodio o kriminalnoj paljanskoj strukturi.
Mladić je u dnevniku pisao i o razgovoru s pukovnikom Vukašinom Lalom, koji mu je otkrio detalje jedne od švercerskih naftnih tura, od koje je Vojska RS-a trebala besplatno dobiti dio za svoje potrebe. Međutim, u taj posao se umiješao Luka Karadžić.
„Uz pomoć generala Đukića, uvezeno je 1.260 tona D2 (dizel). Dogovoreno je da se kao dar VRS-u ustupi 200 tona. Ali, Krajišnikov brat, Karadžićev brat, Tintor, Tintorov vozač i šef DB-a iz Trebinja uzimaju 150 tona, prodaju i dijele novac, a 50 tona od obećanih 200 daju VRS-u“, piše Mladić.
Jedini svjedok šverca za vrijeme rata trenutno je nedostupan, kao i braća Perovići koji nisu mogli objasniti porijeklo kapitala koji su uložili u naftni sektor RS.
Ipak, „SB“ saznaje da je zbog povezanosti sa kriminalnim miljeom Vlada Perović već robijao u beogradskom Centralnom zatvoru.
Čije interese u srpskoj sapunici u ruskoj režiji i ratno-profiterskoj produkciji, brani glavni lik Milorad Dodik još nije jasno. Ako je vjerovati samo njemu, za vrijeme rata, on je bio samo običan poslanik, bez ikakvih prava, neomiljen od vlasti. Sada, kao premijer “boljeg bh.entiteta“, pokazuje da mu ta vlast i nije toliko daleka i strana.
Tags: Босния и Герцеговина, Республика Сербская, Россия., нефть и газ
Subscribe
  • Post a new comment

    Error

    Comments allowed for friends only

    Anonymous comments are disabled in this journal

    default userpic

    Your reply will be screened

    Your IP address will be recorded 

  • 0 comments