Олег Валецкий (prom1) wrote,
Олег Валецкий
prom1

"Зульфикар"

В Боснии и Герцеговине арестованно несколько бойцов отряда специального назначения Армии Боснии и Герцеговины "Зульфикар".Отряд сформирован в Загребе в 1992 году из добровольцев из Санжака и участвовал в боевых действиях на Игмане под Сараево и в Герцеговине.Согласие на процес категории "А" дал трибунал в Гааге.Обвинение базируется на фактах убийств 19 гражданских хорватов и трех пленных хорватов в селе Трусина под Коницем.Существует в деле и факт убийства четырех сербских гражданских в общине Кониц.Отряд также участвовал в операции "Неретва-93" в ходе которой было растрелянно несколько десятков пленных и гражданских хорватов в селах Грабовица и Уздол,за что в Гааге осужден бывший начальник штаба Армии Боснии и Герцеговины генерал Сефер Халилович
Под катом статья Сузаны Миятович из 678 номера журнала "Слободна Босна"(Сараево)

Ko je zapovijedao odredu „Zulfikar“
KO JE BIO NADREĐEN ZUKI
„Slobodna Bosna“ otkriva da hapšenjem brigadira NIHADA BOJADŽIĆA, nekadašnjeg zamjenika komandanta jedinice „Zulfikar“ nije završena istraga protiv počinitelja zločina nad Hrvatima u Hercegovini; Tužiteljstvo BiH nastavlja istragu o lancu odgovornosti unutar kojeg je djelovala jedinica misterioznog legionara ZULFIKARA ALIŠPAGE
Postoje nebrojeni dokazi da je povlaštena armijska jedinica „Zulfikar“ odgovarala isključivo SEFERU HALILOVIĆU!

Ratni zamjenik zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene Zulfikar pri Štabu Vrhovne komande Armije BiH Nihad Bojadžić koji je uhapšen u srijedu (4. novembra), naredni će mjesec dana provesti u pritvoru Državnog suda. Rješenje o određivanju pritvora Sud BiH je donio 24 sata nakon privođenja Bojadžića, uvažavajući u cijelosti zahtjev tužiteljice Vesne Budimir koja je upozorila da je taj nasilnik, osumnjičen za najteža kaznena djela ratnog zločina, već dulje vrijeme ometao istragu, prijetio svjedocima, istražiteljima, pa čak i samoj tužiteljici. „Prijetnje su upućene apsolutno svima. Istražitelji Državne agencije za istrage i zaštitu su potvrdili da im je osumnjičeni zaprijetio da će ih pobiti kao zečeve, ukoliko nastave istragu o ovom predmetu. Također, od jednog od zaštićenih svjedoka dobili smo informaciju da je osumnjičeni prijetio njegovoj porodici i djeci“, kazala je tužiteljica Budimir, napominjući da je Bojadžić opasna i utjecajna osoba, s dobrim vezama u Ministarstvu obrane BiH, ali i s pojedinim političkim dužnosnicima. Nihad Bojadžić je, podsjetimo, do trenutka hapšenja bio aktivni brigadir Oružanih snaga BiH, na dužnosti pomoćnika načelnika za civilno-vojnu suradnju u brigadi Taktičke podrške.

KAKO JE FORMIRAN SPECIJALNI ODRED ZULFIKAR
Istraga protiv nekadašnjih vojnika Specijalnog odreda Zulfikar koji se sumnjiče za ubojstvo 19 hrvatskih civila i tri ratna zarobljenika HVO-a u selu Trusina kod Konjica započela je početkom godine i trenutačno se nalazi u završnoj fazi. Za višemjesečnog rada istražitelji SIPA-e su po nalogu Tužiteljstva BiH ispitali na desetke svjedoka, obavili rekonstrukciju zločina u samom selu i pregledali na stotine dokumenata. Potom su sredinom septembra uhapšeni ratni pripadnici odreda Zulfikar:Nedžad Hodžić zvani John Wayne, Mensur Memić zvani Menta i Dževad Salčin zvani Struja, te Senad Hakalović, nekadašnji vojnik brigade Neretvica, kasnije 445. brigade Armije BiH. Mjesec i pol dana kasnije Sud BiH je dao nalog za hapšenje zamjenika zapovjednika Specijalnog odreda Nihada Bojadžića, zvanog Nihko ili Blek. Kako je, u međuvremenu, u SAD pokrenut postupak ekstradicije za još dvoje osumnjičenih ratnika iz iste postrojbe - Raseme Handanović zvane Zolja, i Edina Džeke, koji se nalaze pod stalnim nadzorom američke imigracijske službe, ostalo je još da se u pritvoru nađe i njihov ratni zapovjednik Zulfikar Ališpago zvani Zuka. Procesuiranje Zulfikara Ališpage i njegovog zamjenika Nihada Bojadžića pred domaćim pravosuđem još je prije nekoliko godina odobrio Haški tribunal, koji je na njihov dosjee stavio pečat s oznakom „A“. No, budući da je Tužiteljstvo BiH ranije naredilo pretres stana i izuzimanje vojne dokumentacije ratnog načelnika Štaba Vrhovne komande Armije BiH Sefera Halilovića, koji je također saslušan prije mjesec i pol dana, ne treba isključiti mogućnost da istraga o zločinu u Trusini obuhvati i sami vrh zapovjednog lanca. Posebice ako se zna da je Specijalni odred za posebne namjene kojim je komandovao Zuka Ališpago bio izravno podređen Štabu Vrhovne komande, a ne komandi Šestog, odnosno Prvog korpusa Armije BiH, kako se to posljednjih dana, u nekim medijskim izvještajima, krajnje pogrešno, pokušava interpretirati.
Specijalni odred za posebne namjene formiran je u proljeće 1992., u Islamskom centru u Zagrebu, gdje je sve vrijeme rata „stolovala vlada u sjeni“, na čelu s Hasanom Čengićem, Salemom Šabićem, predsjednikom Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Šefkom efendijom Omerbašićem, reisom Mustafom Cerićem... U suradnji s predsjednikom SDA Sandžaka Sulejmanom Ugljaninom tada je dogovoreno da se u odred regrutiraju muslimanski dobrovoljci iz Sandžaka, te da se uz pomoć SDA u Sandžaku i Hrvatskoj osigura njihovo naoružavanje.
U narednim su mjesecima pripadnici tog odreda prošli kratku vojnu obuku u dalmatinskom mjestu Baške Vode, gdje je za njih bio zadužen Senad Šahinpašić Šaja, u to vrijeme glavni povjerenik SDA za nabavku oružja i vojnu suradnju s HVO-om, odnosno Hrvatskom vojskom. Jedinica je u BiH stigla u ljeto 1992., kada su njezini pripadnici smješteni u prazne hotele na planini Igman. Nekako će u isto vrijeme dobiti naziv Zulfikar, po kontroverznom zapovjedniku Zulfikaru Ališpagi, o kojem se ni tada, kao ni sada, puno toga ne zna. Ališpago je rodom iz Sandžaka (kao i Nihad Bojadžić), navodno je prije rata izgradio solidnu kriminalnu „karijeru“ u zapadnoeuropskim državama. Pretpostavlja se da mu je pravo (očevo) prezime Alić, da mu se majka, navodno porijeklom Hercegovka, prezivala Špago, te da je tako sam sebi dao prezime Ališpago. Zulfikar, inače, ima dva brata - jedan se zove Sead Alić a drugi Husein Ališpago?!
Iz igmanskih hotela u kojima su boravili od ljeta 1992. do proljeća '93. godine Zukini ratnici su izveli nekoliko neuspjelih vojnih akcija pri pokušaju deblokade opkoljenog Sarajeva. S druge su strane, puno više borbenih vještina iskazali u obračunima s vojnicima iz drugih jedinica Armije BiH, koji će kulminirati početkom 1993., kada dolazi do pravog rata između Zukinih i Jukinih boraca. U tom je sukobu, kako smo već pisali, ubijen Samir Kahfedžić Kruško, zamjenik Jusufa Juke Prazine, kojeg je, prema izjavama svjedoka, hladnokrvno likvidirao Nihad Bojadžić. Nakon Kruškine likvidacije, Juka Prazina je s dijelom svoje postrojbe napustio Igman i priključio se HVO-u u Hercegovini, dok su Zukini vojnici preuzeli nadzor nad svim vojnim komunikacijskim punktovima od Igmana do Bradine. Znakovito je da je za boravka na Igmanu Zulfikar Ališpago uspio ostvariti dobru suradnju samo s dvojicom oficira Armije BiH: Džemalom Najetovićem i Seadom Rekićem, koji su, dakako nimalo slučajno, prije nego što su promijenili „dres“ bili visokpozicionirani pripadnici zloglasne Kontraobavještajne službe (KOS-a) bivše JNA. Dodajmo tome kako se u prvim godinama rata uveliko spekuliralo da Zukini vojnici preko Igmana krijumčare drogu, te da su u stalnoj vezi s pripadnicima Kažnjeničke bojne HVO-a sa Širokog Brijega, pod zapovjedanjem Mladena Naletilića Tute.

RATNE VEZE ZUKE ALIŠPAGE I SEFERA HALILOVIĆA
S Igmana, a kasnije iz Konjica i Jablanice, gdje će odred Zulfikar nastaviti svoj ratni put, njihov zapovjednik Zuka Ališpago bio je u stalnoj, svakodnevnoj vezi s načelnikom Štaba Vrhovne komande ARBiH Seferom Halilovićem, kako se čini, jedinim zapovjednikom u kojeg je imao povjerenje i čiji je autoritet poštovao. Haliloviću je, pak, Ališpago bio najpouzdaniji izvor informacija o svim vojnicima i civilima koji su, preko Igmana, ulazili i izlazili iz opkoljenog Sarajeva, kao i o aktivnostima zapovjednika 4. korpusa ARBiH Arifa Pašalića i prvog komandanta Prve mostarske brigade Midhata Hujdura Hujke. S tadašnjim je vrhovnim komandantom Armije BiH, predsjedavajućim Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem, Zulfikar Ališpago kontaktirao rijetko, kada mu je trebalo novca, municije ili goriva, odnosno, kada je imao zamjerke na zapovjednike drugih jedinica. Izetbegović je, opet, puno više povjerenja imao u zapovjednika specijalne jedinice Crni labudovi Haseta Tirića. Naklonost koju je Izetbegović iskazivao prema zapovjedniku Crnih labudova Tiriću ujedno je bila i ključni razlog stalnog neprijateljstva i rivalstva između Tirića i Ališpage koje je kulminiralo kada je Tirićev suborac Sead Numanović (danas glavni i odgovorni urednik Dnevnog avaza) u Sarajevo donio kompromitirajuće pismo o Ališpagi, dostavljajući ga tadašnjim najvišim civilnim i vojnim vlastima.
Od aprila 1993. odred Zulfikar bio je raspoređen na hercegovačkom ratištu, najprije u Konjicu, a onda u Jablanici, gdje je Ališpago u jesen iste godine preselio svoj ratni štab. Pored zločina nad Hrvatima u selu Trusina, pripadnici odreda Zulfikar su u to vrijeme bili osumnjičeni i za ubojstvo najmanje tri srpska civila na području općine Konjic. Haški istražitelji su proteklih godina saslušali i desetine Hrvata iz Jablanice koji su 1993. bili Zukini zatočenici, između ostalog, i u trapu koji se nalazio u neposrednoj blizini njegovog ratnog štaba u Donjoj Jablanici. No, unatoč brojnim zločinima koje su vojnici Specijalnog odreda Zulfikar počinili u prvoj polovici 1993., Ališpago je prije početka vojne operacije „Neretva 93“, po naređenju koje je potpisao Rasim Delić, zapovjednik ARBiH, postavljen za komandanta Operativne grupe Sjever 2. Zbog zločina koji su tijekom operacije „Neretva 93“ izvršeni nad hrvatskim civilima u hercegovačkim selima Grabovica i Uzdol, Međunarodni sud za ratne zločine u Den Haagu će osam godina kasnije optužiti Sefera Halilovića.
Nekadašnji načelnik Glavnog štaba Vrhovne komande Armije BiH će u jesen 2005. biti oslobođen krivnje, nakon što je Sudsko vijeće utvrdilo da je za ubojstvo trinaest Hrvata u Grabovici bio odgovaran Zulfikar Ališpago, koji je imao efektivnu kontrolu nad vojnicima iz 9. i 10. brigade Prvog korpusa. Početak suđenja Seferu Haliloviću ujedno je značio i kraj ratnog prijateljstva između njega i Zulfikara Ališpage, budući da su obojica znali da jedan od njih mora biti krivac. Halilovića i Ališpagu je devet godina poslije ponovno spojio zločin u Trusini.
Tags: Армия Боснии и Герцеговины, Военные преступления, Война в Боснии и Герцеговине
Subscribe
  • Post a new comment

    Error

    Comments allowed for friends only

    Anonymous comments are disabled in this journal

    default userpic

    Your reply will be screened

    Your IP address will be recorded 

  • 0 comments