Олег Валецкий (prom1) wrote,
Олег Валецкий
prom1

Сербия-ЮАР

В Испании недавно арестованна группа в несколько человек разыскиваемых МВД Сербии по обвинениям в убийствах,в том числе премьер-министра Сербии Зорана Джинджича и торговле наркотиками
В ходе следствия выясняется целый ряд неизвестных доселе информаций,в том числе о том что целый ряд членов ОПГ из бывшей Югославии,в том числе сербских, сотрудничал со спецслужбами ЮАР.Собственно об этом же недавно,всвязи с вышеуказанным арестом,говорил в своем интервью первому каналу Сербии,министр внутрених дел Сербии Ивица Дачич.Последний сказал что в ходе своего визита в Москву встретился там с главой спецслужбы ЮАР и сообщил ему о том что полиции Сербии известны факты когда лица разыскиваемые МВД Сербии скрываются в ЮАР под защитой местных ОПГ
Статья автора Мирхи Дедича из журнала "Слободна Босна" под катом
HAPŠENJE LUKE BOJOVIĆA
Mračni poslovi Arkanovog šegrta
Mirha Dedić

Sloboda Bosna http://www.slobodna-bosna.ba/ 16.02.2012: Broj 797

LUKA BOJOVIĆ, EVROPSKI VOĐA ODREDA ZA NARUČENE LIKVIDACIJE
U Španiji su krajem prošle nedjelje uhapšene četiri okorjele ubice koji su bili pripadnici zloglasnog zeumunskog klana, čelnici MUP-a Srbije zasluge za njihove hapšenje pripisuju uglavnom sebi, isto kao što su to učinili prije dva mjeseca nakon hapšenja Arkanovog ubice Dobrosava Gavrića u Južnoafričkoj Republici; Naša novinarka u vrhu MUP-a Srbije saznaje šta povezuje Bojovića, Gavrića i Darka Šarića, regionalnog narkobosa čije hapšenje ovih dana najavljuje srbijanska policija

Luka Bojović i pripadnici njegove grupe su prekaljene ubice koji su zanat izučili u Arkanovima “Tigrovima” i Legijinim “Crvenim beretkama” i godinama obavljali najprljavije poslove za Državnu bezbjednost Srbije
U beogradskom Centralnom zatvoru uskoro bi se mogli sresti Arkanov ubica Dobrosav Gavrić i Arkanov najbolji šegrt, okrutni masovni ubica Luka Bojović.
Bojovićeva kriminalna grupa, koja je zajedno s njim u petak uhapšena u Valensiji, bila je toliko jaka da je istovremeno vodila poslove Darka Šarića, najvećeg regionalnog narkobosa, i za vlastitu “firmu” izvodila naručena ubistva po čitavoj Evropi. Bojović je u policijskim izvještajima predstavljen kao kriminalac “opšte prakse” koji nastupa tamo gde se “dobro plaća” ili gdje je potrebno vratiti uslugu. Uhapšen je nakon dužeg praćenja koje je španska policija u saradnji sa srpskom i holandskom vodila više od 20 mjeseci o licima porijeklom s Balkana osumnjčenim za ubistva, pljačke zlatara, trgovinu drogom i pranje novca. Istraga o povezanosti ove grupe sa ubistvima u Srbiji, Španiji i Holandiji, kao i sa raznim pljačkama i trgovinom drogom, vođena je i u Švajcarskoj, Rumuniji, Holandiji i SAD-u. Španska policija je došla do podataka da su se ličnosti iz Bojovićevog najbližeg okruženja - njegova supruga, djeca, braća, majka, pa čak i njegov zamjenik, nalazili na različitim lokacijama Las Palmasa na Kanarskim ostrvima.
SVE “ZVERI” U JEDNOM KAVEZU
Sudija Nacionalnog suda Španije Fernando Andreu odredio je pritvor Luki Bojoviću (39) zvanom Pekar, Vladimiru Milisavljeviću (36) zvanom Vlada Budala, Siniši Petriću (38) zvanom Zenica i Vladimiru Mijanoviću (38) zvanog Zuba zbog posjedovanja i čuvanja arsenala oružja, falsifikovanja isprava, zločinačkog udruživanja i pružanja otpora.
Policijska akcija imala je naziv „Operacija zoologija“ zbog činjenice da je Lukin otac Vuk Bojović direktor beogradskog Zoološkog vrta. Bojović je, osim litvanskog pasoša na ime Tomas Dragin, koristio još dva hrvatska pasoša, od kojih je jedan bio na ime Damir Ignjatović, a drugi na ime Marijan Barišić. Zanimljivo da se Barišić, koji je inače rodom iz okoline Banje Luke, od 2008. vodi kao nestala osoba. Porodica već mjesecima traga za njim, ali bez uspjeha.
Inače, Bojoviću, kao najistaknutijem vođi kriminalne grupe u regionu, koji je već godinu i po dana u bjekstvu, u Beogradu se u odsustvu sudi zbog tri ubistva i dva pokušaja ubistva dok je Milisavljević zvani Budala pravosnažno osuđen na 40 godina zatvora zbog krivičnih djela koje je izvršio kao pripadnik “zemunskog klana” i na 30 godina zatvora zbog učešća u ubistvu premijera Srbije Zorana Đinđića.
Glavni egzekutor klana Luke Bojevića, angažovanog na izvršenju atentata na dvojicu visokih funkcionera MUP-a Srbije po nalogu Milorada Ulemeka Legije i Darka Šarića, je Siniša Petrić (35), zvani Zenica. Petrić, koji slovi za „zver među plaćenim ubicama u regionu“, nalazi se na potjernici Interpola zbog sumnji da je posljednjih godina izvršio nekoliko profesionalnih likvidacija. Petrićeva zatvorska karijera ukazuje na direktnu vezu sa Jedinicom za specijalne operacije (JSO), kojom je rukovodio Legija, a koja je bila logistička podrška zemunskom klanu u švercu heroina i likvidacijama. Petrić je, kao pripadnik eksadrona smrti bivšeg legionara Marinka Magde bio osuđen na smrtnu kaznu zbog surove likvidacije tročlane porodice 1994. godine, ali mu je ona zbog toga što je bio maloljetan u momentu izvršenja preinačena na 15 godina. Petrić je 1999. godine poslan na odsluženje kazne u zatvor Istok na Kosovu. U vrijeme NATO bombordovanja, po Petrića su u zatvor došli pripadnici JSO-a i na volšeban način ga oslobodili. Od tada je pod njihovom zaštitom i po njihovom nalogu angažovan je za brojna ubistva u zemlji i regionu. On je prije priključenja grupi Marinka Magde bio u Tigrovima Željka Ražnatovića Arkana.
Srpsko pravosuđe je za Petrićem raspisalo potjernicu, po kojoj je 2003. godine, dva mjeseca nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, uhapšen u Frankfurtu u Njemačkoj. Nakon ekstradicije u Srbiju, Petrić je stavljen u sremskomitrovački zatvor, iz kojeg se ubrzo ponovo našao na slobodi. Od tada je Petrić na vezi sa bivšim saborcima iz zemunskog klana i Lukom Bojovićem, koji je po Legijinom odobrenju preuzeo lidersku poziciju. Ova pozicija omogućena mu je i uspostavljanjem veze sa Darkom Šarićem, koji se poslednjih godina nametnuo kao šef cjelokupnog podzemlja u Srbiji i regionu.
Od maja 2004. godine, kada se Legija predao policiji, izvršeno je nekoliko likvidacija u Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj, a koja se dovode u vezu sa nekadašnjim komandantom JSO-a, odbjeglim zemuncima i Lukom Bojovićem. Dokumentacija o Bojovićevim zločinima sabrana je na čak 1.700 strana. U pitanju je jedan od najobimnijih predmeta u srbijanskom pravosuđu, pošto se njegova kriminalna grupa tereti za više desetina ubistava.
U stanovima u Valensiji koji su koristili uhapšeni nađene su tri automatske puške, devet pištolja, poluautomatski pištolj „škorpion“, sačmara, prigušivači, municija, mobilni telefoni, lažni dokumenti, hardver, pancir, uređaji za praćenje i druga oprema. Osim zaplijenjenog arsenala, za koji Španci kažu da je jedna od najvećih zapljena poslednjih godina u njihovoj zemlji, inspektori su iz Bojovićevog stana iznijeli i 557.000 eura. Španci uhapšenu četvorku dovode u vezu sa zapljenom 40 kilograma narkotika, koliko je zaplijenjeno na brodu koji je uplovio u Valensiju prošlog mjeseca i kojim je upravljao hrvatski državljanin.
Policijski izvještaji da je Luka Bojović glavni izvođač radova u oblasti likvidacija isturili su ovog Beograđanina na prvo mjesto kriminalne skale u regionu. Prema policijskim izvještajima Bojović je u neprijateljskim odnosima sa Sretenom Jocićem zvanim Joca Amsterdam, kojem se u Beogradu sudi za učešće u likvidaciji Ive Pukanića. Vrh policije već strahuje da će se situacija u beogradskim zatvorima uskoro prilično zakomplikovati jer će se tamo istovremeno naći dvojica vođa suprotstavljenih klanova, Luka Bojović i Sreten Jocić.
SRBIJA BEZ LEGIJE I NJEGOVOG ZAMJENIKA LUKE
Pripadnici MUP-a Srbije tvrde da je do hapšenja “posljednjih pripadnika zemunskog klana” došlo zahvaljujući naporima MUP-a Srbije i dobroj saradnji sa španskom policijom. Bojovića je, međutim, španska policija uhapsila na osnovu informacije koju je srbijanskoj policiji otkrio njegov najbolji prijatelj Miloš Petrović zvani Bata, koji u Holandiji služi zatvorsku kaznu zbog ubistva kuma Joce Amsterdama Srđana Miranovića.
Bojoviću se trag gubi 2010. nakon što su u Hrvatskoj uhapšena dvojica njegovi najbližih saradnika Sretko Kalinić i Miloš Simović. Ranjeni Kalinić je hrvatskoj policiji rekao da je Bojović učestvovao u 12 nerazjašnjenih ubistava u regionu. Kalinić i Simović su inače osuđeni na po 30 godina zatvora zbog učešća u ubistvu premijera Đinđića. Simović, koji je nedavno pokušao da pobjegne iz zatvora, također je posvjedočio da ih je u Srbiji nakon ubistva Đinđića krio Luka Bojović. Prema njegovim tvrdnjama, sve njihove žrtve trebalo je da budu likvidirane kao Lukina osveta za ubistvo Arkana. Inače ova dvojica Bojovićevih saradnika izvodili su namonstruoznija ubistva. Tijelo “zemunca” Milana Jurišića su po Bojovićevim instrukcijama samljeli u mašini za mljevenje mesa i bacili u rijeku.
Tužilaštvo za organizovani kriminal u optužnici navodi da je Bojović stao na čelo zemunskog klana nakon ubistva njegovih vođa Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića u martu 2003. godine, a svoju moć učvrstio je nakon hapšenja Milorada Ulemeka Legije.
Prisustvo Luke Bojovića u različitim događajima opisanim na stranicama "crne hronike" i u internim istražnim dokumentima srpske policije je dugotrajno. On je u godinama rata bio pripadnik Arkanove Srpske dobrovoljačke garde. Početak i rast uz komandanta Arkana trajno će obilježiti njegovu kriminalnu karijeru. Nakon likvidacije mentora, Bojović je snažno pokušavao da se osveti nekim ljudima koji su mogli da budu vinovnici tog ubistva. Istovremeno je nastavio da radi na onim poslovima koje je Arkan pokrenuo. Neki izveštaji pokazuju da je radio sa većim kriminalnim preduzećima u Evropi na poslovima trgovine drogom, prostitucije, otmica. Za njim je holandska policija raspisala međunarodnu potjernicu zbog sumnje da je organizovao likvidaciju Srđana Miranovića u Podgorici 12. januara 2006. godine. Kao mogući naručilac pominjao se Vilijem Vim Holeder, poznati holandski mafijaš svjetske reputacije, koji se "proslavio" otmicom multimilionera Freddyja Heinekena 1983. godine. Pored ovoga, zanimljivo je da ga je "tražila" američka policija zbog ilegalne trgovine životinjama.
Njegovo hapšenje u Srbiji označeno je kao veliki udarac srpske policije mafiji i sprečavanje novih likvidacija. Srbijanski zvaničnici ovih dana tvrde da u Srbiji više nema ozbiljne kriminalne oganizacije i da je razbijen balkanski narko-kartel koji već godinama predstavlja prijetnju ne samo Srbiji nego i van granica Evrope.
Od izvora bliskih MUP-u Srbije može se čuti da je Luka Bojović u Španiji vodio poslove Darka Šarića, najvećeg srpskog narkobosa, optuženog za šverc tri i po tone kokaina i pranje 30 miliona eura. Prema zvanično nepotvrđenim informacijama, Šarić se nalazi u kućnom pritvoru u Južnoafričkoj Republici, gdje čeka nalaze DNK analize koje je zatražila srbijanska policija. U JAR-u su po svemu sudeći utočište našli brojni kriminalci s ovih prostora. Naime, prije dva mjesec u Cape Townu je uhapšen Dobrosav Gavrić, osuđen na 35 godina zatvora za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana. Nakon kraćeg boravka u beogradskom zatvoru, pušten je da se na ponovljenom suđenju brani sa slobode, odakle je nestao, činilo se zauvijek. Do 14. decembra, kada je uhapšen u JAR-u.
GAVRIĆ SE PLAŠI IZRUČENJA SRBIJI
Gavrić je bio suvozač u vozilu moćnog Sirila Bike, „južnoafričkog Arkana“, u vrijeme kada su ga dvojica sa motora u pokretu likvidirali. Tom prilikom Gavrić je ranjen.
Ispostavilo se međutim da u Južnoafričkoj Republici (JAR), Dobrosav Gavrić, iz Loznice, nije bio „sitna riba“, već saradnik Južnoafričke obaveštajne službe i „veza“ sa istočnoevropskim kriminalnim grupama u toj zemlji. Iako se zvanično, pod imenom Saša Kovačević, bavio ugostiteljstvom i trgovinom, Gavrić je zapravo bio tijesno povezan sa najvećim imenima svijeta kriminala na jugu Afrike i učestvovao u poslovima trgovine drogom, zlatom i dijamantima. Očekuje da će vlasti JAR-a Gavrića isporučiti Srbiji u narednih mjesec dana kako bi počeo da služi 35 godina robije za ubistvo Arkana, Milenka Mandića Mande i Dragana Garića Gare, bivših visokih oficira SMUP-a u hotelu „Interkontinental“, 15. januara 2000. godine.
Dok srbijanski mediji pišu da se Gavrić krio u JAR-u, policijska saznanja govore o mnogo važnijoj ulozi koju je imao „Saša Kovačević“, u kojoj su prepleteni interesi tamošnjih bezbjednosnih službi, istočnoevropskih kriminalnih grupa, trgovaca zlatom, vlasnika rudnika, naftnih kompanija, Darka Šarića ali i mnogih drugih moćnih ljudi biznisa i politike u Africi.
Koristeći ime Saša Kovačević, Gavrić je 2006. sa bosanskim pasošem izdatim u Bijeljini otišao u Ekvador, odakle je 2008. sa turističkom vizom doputovao u Južnoafričku Republiku. Tamo je, koristeći ime Saša Kovačević, otvorio restoran. Inače, “pravi” Saša Kovačević zaista postoji. Emigrirao je u JAR nakon rata u BiH u kojem je zadobio teške povrede od kojih hramlje. Nije jasno da li je pravi Saša Kovačević još uvek u JAR, ili se vratio u BiH. Nejasnoće oko toga gdje je pravi Kovačević, kao i činjenica da i on hramlje su, čini se, idealne, pošto i sam Gavrić koristi štaku i ne može stabilno hodati zbog povrede koju je zadobio kada ga je ranio Arkanov telohranitelj, nakon pucnjave u „Interkontinentalu“. Lažno ime, međutim, nije pomoglo Gavriću da ne bude primijećen. Po dolasku u Južnoafričku Republiku povezuje se sa Sirilom Bikom, jednim od prvih ljudi tamošnjeg podzemlja i čovjekom za koga se znalo da ima veze sa najvišim ljudima u afričkim bezbjednosnim strukturama. Bika je tada ponudio „Saši Kovačeviću“ zaštitu od drugih bezbjednosnih službi, a zauzvrat je tražio da im on dostavlja informacije o svim kriminalnim grupama iz Istočne Evrope. Od dolaska u JAR Gavrić ulazi u brojne poslove sa drogom, kockarnicama, ali i trgovinom dijamantima i zlatom, sve u saradnji sa Bikom.
“SEMBERIA EKSPORT-IMPORT”
Siril Bika i Stanislav Gavrić bili su povezivani i sa poslovima igara na sreću, koje je u Cape Townu držala kazahstanska mafija. Siril Bika, koga je Gavrić često vozio, bio je veoma blizak i sa kontroverznim češkim mafijašem Radovanom Krejcirom, s kojim je imao brojne poslove. U poslovima trgovine zlatom bio je uključen i Dobrosav Gavrić, a sve je trebalo da funkcioniše preko njegove firme Semberia eksport-import!
Siril Bika ubijen je 21. marta u Cape Townu, tokom vožnje BMV-om kojim je upravljao Dobrosav Gavrić.
Mediji u JAR pišu da u pozadini ubistva Sirila Bike leži sukob sa Krejcirom. Bika je navodno iz posla trgovine zlatom i naftom u Surinamu isključio Krejcira. Inače, u tom poslu u Surinamu, uz Biku i Krejcira bio je uključen i Gavrić! Poslije tri dana skrivanja, Krejcir, koji je osumnjičen da je naručio ubistvo Bike, predao se policiji. U aprilu 2011., prilikom pojavljivanja Krejcira na sudu u Johanezburgu, državni tužilac je pročitao pismenu izjavu južnoafričkog inspektora u kojoj se navodi da je Krejcir dva dana prije ubistva Bike u JAR avionom prebacio trojicu Srba - atentatora, kako bi likvidirali neke od ljudi sa njegove liste za odstrel.
Policija pretpostavlja da su to bili bivši pripadnici zemunskog klana okupljeni oko Luke Bojovića, koji su inače specijalizovani da ubijaju dok je vozilo u pokretu.
Gavrić je izjavio da je uzvratio pucajući iz kola. Tom prilikom je ranjen u grudi.
Uhapšen je zbog pet grama kokaina koji je kod njega pronađen. Gavrić bi trebao biti izručen Srbiji u narednih njesec dana, međutim on je policiji u Cape Townu izjavio da se plaši izručenja Srbiji, jer bi ga tamo mogli likvidirati osobe bliske Luki Bojoviću.
Kontroverzni biznismen, blizak podzemlju, ali i vrhu afričkih bezbjednosnih službi, Siril Bika, ime je za koje su se vezivali svi mračni poslovi trgovine drogom, reketiranja i pranja novca na krajnjem jugu Afrike.
Slično kao i Arkan, Bika je imao veze kako sa kriminalnim podzemljem tako i sa najvišim bezbjednosnim strukturama.U JAR-u je javna tajna da je Bika bio blizak prijatelj šefa južnoafričke tajne službe Moa Šaika. Bavio se i obezbeđenjem i zaštitom ljudi, a u njegovoj firmi „Pro security“zaposleno je desetak osoba sa prostora bivše SFRJ. Nakon ubistva Bike, južnoafrički mediji su objavili da policija provodi opsežnu istragu Bikinih saradnika i povezanosti njihove mreže sa klanom Darka Šarića!
U južnoafričkoj štampi tvrdi se da je Gavrić zapravo bio „veza“ srpske i južnoafričke tajne službe u obračunu sa kriminalnim bandama iz Istočne Evrope. Srbijanskoj policiji je još u julu prošle godine javljeno da se sumnja da je Saša Kovačević zapravo Dobrosav Gavrić, međutim MUP Srbije po tom pitanju nije ništa poduzimao.
Naš izvor iz vrha MUP-a Srbije međutim tvrdi da posljednje akcije srbijanske policije vezane za hapšenje “kapitalaca” treba tumačiti u kontekstu predizborne kampanje koja je u Srbiji u toku.
Masakr u zatvoru Dubrava
“ZENICA” IMAO SVOJ VOD KOJI JE UBIO STOTINJAK ALBANACA
Prema informacijama srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine, Siniša Petrić zvani Zenica koji je zajedno sa Bojovićem uhapšen u Valensiji, tokom 1999. godine komandovao je vodom koji je na Kosovu strijeljao preko stotinu Albanaca. Naime, nakon što je Petrić prebačen u zatvor Dubrava, koji se nalazi pored gradića Istok na Kosovu, sa još jedanaest okorjelih srpskih ubica, pripadnici JSO-a su im dostavili preko stotinu dugih cijevi i bombi. Ovo oružje će poslužiti za masakr nad albanskim zatvorenicima. Petrićevom vodu je obećano da će biti slobodni ljudi nakon obavljenog zadatka. Tadašnje srbijanske vlasti su ovaj monstruozni zločin iskoristile u propagandne svrhe i dva puta pozvale strane novinare da se uvjere na licu mjesta da je masovno smaknuće albanskih zatvorenika izazvano NATO-vim bombama.
Tags: Сербия, криминал, спецслужбы
Subscribe
  • Post a new comment

    Error

    Comments allowed for friends only

    Anonymous comments are disabled in this journal

    default userpic

    Your reply will be screened

    Your IP address will be recorded 

  • 0 comments